Sanjine pjesme
hvataju
život poput starog analognog foto-aparata, sad, tu i odmah, bez programa za
naknadno uljepšavanje. Jer trenuci su neponovljivi, a vrijeme je varljivo. Jer
djeca odrastu, obitelj se raspline, godine se natalože. Jer život je ono što ti
se zapravo događa dok planiraš neki drugi. Jer kako bismo inače pamtili kakvi
smo i čiji bili, koga smo voljeli a koga trpjeli, kako bismo više znali jesmo
li mogli ili samo htjeli i koliko duboka i plava može biti tuga. A je li zrno ponosa
baš uvijek provjereni recept za katastrofu… o tome bi se dalo čitati.
K.Š.
